Kemijska sigurnost ambalaže (Čl. 5. PPWR): Kako dokazati granice teških metala (<=100 mg/kg) i zabranu PFAS-a

Članak 5. PPWR uredbe (Uredba (EU) 2025/40) postavlja granice za teške metale u svakoj ambalaži te granice za PFAS u ambalaži koja dolazi u dodir s hranom. Evo što točno propisuje i kako to dokazati dokumentacijom.

Što propisuje članak 5. PPWR-a

Teški metali (članak 5., stavak 4.)

Zbroj koncentracija olova, kadmija, žive i šesterovalentnog kroma koji potječu od tvari prisutnih u ambalaži ili ambalažnim sastavnicama ne smije prelaziti 100 mg/kg. To vrijedi ne dovodeći u pitanje ograničenja iz Priloga XVII Uredbe REACH i, gdje je primjenjivo, Uredbe (EZ) br. 1935/2004 o materijalima u dodiru s hranom.

PFAS (članak 5., stavak 5.)

Od 12. kolovoza 2026. ambalaža u dodiru s hranom ne smije se stavljati na tržište ako sadrži PFAS u koncentraciji jednakoj ili većoj od sljedećih vrijednosti (osim ako je već zabranjena drugim propisom Unije):

Kriterij Granična vrijednost
bilo koji pojedinačni PFAS (ciljana analiza PFAS-a, polimerni PFAS isključeni iz kvantifikacije) 25 ppb
zbroj PFAS-a (zbroj ciljane analize, po potrebi uz prethodnu razgradnju prekursora) 250 ppb
ukupni fluor kao pokazatelj PFAS-a (uključujući polimerne PFAS) 50 ppm

PFAS je svaka tvar koja sadrži najmanje jedan potpuno fluorirani metilni (CF3-) ili metilenski (-CF2-) atom ugljika. Komisija može delegiranim aktima sniziti granicu za zbroj teških metala u skladu sa znanstvenim i tehničkim napretkom (članak 5., stavak 7.).

Kako to dokazati: tehnički dosje

Članak 5. stavak 6. propisuje da se sukladnost sa stavcima 4. i 5. dokazuje u tehničkoj dokumentaciji izrađenoj prema Prilogu VII. Dokaz se u praksi sastoji od ispitnih izvješća i dobavljačkih podataka za svaku sastavnicu. Više o strukturi dosjea u našem vodiču o članku 15. i Prilogu VII.

Ako ukupni fluor prelazi 50 mg/kg, proizvođač, uvoznik ili daljnji korisnik (u smislu Uredbe REACH) mora na zahtjev proizvođaču ili uvozniku ambalaže dostaviti dokaz o količini fluora izmjerenoj kao sadržaj PFAS-a ili ne-PFAS tvari, kako bi se mogla izraditi tehnička dokumentacija.

Plan ispitivanja i prikupljanja dokaza

  1. Razložite ambalažu na sastavnice: folija, tinta, premaz, ljepilo, zatvarač, etiketa.
  2. Dobavljački podaci: za svaku sastavnicu zatražite izjavu i ispitni nalaz; tvari mogu biti u tintama, premazima, ljepilima, pigmentima i barijernim slojevima.
  3. Teški metali: ispitajte i izračunajte zbroj Pb, Cd, Hg i Cr(VI) u mg/kg.
  4. PFAS (hrana): ciljana analiza, a kad ukupni fluor prelazi 50 mg/kg, dokaz o podrijetlu fluora.
  5. Dosje: uključite nalaze u tehničku dokumentaciju i povežite ih sa SKU-om.

U laboratorijskim nalazima uobičajeno se navode metode poput CR 13695-1 (teški metali) i EN 14582 (ukupni fluor). Metodu i granicu kvantifikacije uskladite s laboratorijem i primjenjivim normama.

Što mora stajati u laboratorijskom nalazu

  • jasna identifikacija uzorka i sastavnice;
  • primijenjena metoda i granica kvantifikacije koja je ispod zakonske granice;
  • rezultat po elementu (Pb, Cd, Hg, Cr(VI)) i izračunati zbroj;
  • datum ispitivanja i podaci o laboratoriju (poželjna akreditacija prema ISO/IEC 17025).

Najčešće pogreške

  • dobavljačka izjava „bez PFAS-a“ bez ispitne metode i nalaza;
  • ispitivanje samo gotove ambalaže, bez podataka o pojedinim sastavnicama;
  • nalaz se odnosi na drugu varijantu materijala ili drugi izvor;
  • zbroj teških metala nije izračunan ili nije dokumentiran.

Kako Pixel & Proof pomaže

Povezivanje laboratorijskih nalaza i dobavljačkih izjava sa SKU-om te strukturirana evidencija kemijskih podataka po sastavnici pojednostavljuju slaganje dokaza za tehnički dosje.

Napomena: tekst je informativan i ne zamjenjuje pravni savjet ni službeni tekst propisa. Posljednja provjera izvora: 28. listopada 2026.

Scroll to Top